Prilazim danima i noćima do tvojih izvora… krišom se igra rasplamsala
Kočijom bez uzda strast se viorila, ranjiva , prekratka igrarija.
Nestašnim vjetrovima, nada na grudima cvrkutala, na put me navodila
Paleći vatru nemira, jezdi utjeha… blistajuć iznova… vrijednija od bisera.
Eh , kako u meni se renesanse raspiruju, škakljivo provlače mislima
Valovima nadolaze, mostove duše mi nadgrađuju, da se ne saviju.
Lebdim… ne hodam kad si mi u mislima, ruješ mi kanjonima , slatka zaraza
zbog tebe su mnoge pjesme razastrle korjenje, pa se plodovima šepure.
Čudna su moja lutanja, do granica tvojih, zabranjenih kapija
Lance su oko tebe poredali, olovna kugla ti na grudima, dušu pritiska
Jedva se pomičeš, kroz pozor mi mašeš, signalima poručuješ
Da čekaš me, da šunjam se preko tvrdih zidova, do tvojih grudi čekanja.
Slobodu ti u duši donosim, kosama tvojim niz zidove spuštenim
Samo usne da ti poljubim, da čaroliju rastjeram što u oklopu guši te
Onda , na konjima bježimo iz čarolije, ljubav je najjača u dvoje
Ljubavna klica izrasta, među nama širi se, tajnim kanalima
Hrani se strastima, požudama naših pretrpanih podruma
Da se uhvati , na svoje noge se postavi, pa krene ne uzalud
Ah tek onda , vrata se otvaraju, u svijet ljubavi nas ispraćaju
15.08.2011
19 i 44 hrs
