Ledena, bešćutna, puna bodlji,

stiskala ih u naručje,

Zima.

 

Krošnjata, raščupana,

aleja drveća,

prikrivala je tajni put dvoje zaljubljenih.

 

Onako mršava, košćatim prstima stiskala ga ispod ruke,

Šapčući, kao pahulja snjega.

Njegov muški, grubi glas,

zvonio je u tišini kretanja.

 

Ona ga gledaše, ispijajući svaku riječ,

Sa njegovih promrzlih usana,

Govoreći sebi;

O Bože, dal se to meni dešava ?

 

Njeni crni, ispeglani pramenovi,

skrivali su lijevu stranu njenog lica,

Mladog, špicastog, izrazito produženog,

fugama prošlosti prekrivenog.

 

A lice,

blijedo lice,

stapalo se sa mjesečinom

Što ih pratiše na putu ka kolibi ljubavi.

 

Koliba,drvena,

skrivena među krošnjama, savijenim, snijegom pritisnutim,

samo dimnjakom se otkrivaše među drvećem,

zaleđenim,

kamenim, nakićenim.

 

Vatra je gorjela za njih dvoje

dok su uporedo gazili

kroz prtinu želja,

nedavno stvorenih.

 

Slutnja, kao na lomači, palila je osjećaje njene.

Kako i do kada će sve ovo da traje ?

 

Njegov pogled upućen njoj,

bljesnu iza gustih,

nakostrješenih  rasnih obrva.

 

 

 

Ona,

osjeti da je u klopci uhvaćena.

Stojeći čekaše što će se izleći iz avanture

koja ozari njezin zamućen pogled.

Jeza u kostima, strah u grlu,

oduzimaše joj snagu.

 

Bijaše u trenutku nijema.

Obazriva žudnja za prošlošću,

raspaljivala je draž,

Želju,

za izazovom koji on nudiše.

 

Odlučna,

prodorna,

savladavala je njegove obmane i laži.

Stajala je na pragu požude i čekala da je vjetar ponese.

Raširenih, uzdignutih ruku,

primala je zov strasti i divljine.

 

On, bijaše sjedobradi, prodornog šarma,

Te osmjeha koji ulijevaše beskrajnu nadu,

Kao sigurnost luke u lutajućoj noći.

 

Britke sladunjave riječi,

spirale su gorčinu sa prošlih zbivanja.

Njegove oči, crne, sjajne,

neznane, budile su maštu,

raspaljivale strastvenu iskru neizvjesnosti.

 

Njen pogled, zamračen,nestvaran,

pameti pomućene, prolivene,

nosaše je skraja na kraj sobe.

 

Raštrkani znakovi na njenom licu

Kanonadu misli skrivaše u njoj.

 

Onako mlađano tijelo, treperiše,

osjećaj slobode vraćao je postepeno mir u njenu dušu i tijelo

sve do prispjeća prvih sunčevih igala

kroz prozor kolibe,

Drvene,

skrivene među krošnjama,

Savijenim,

snjegom pritisnutim,

zaleđenim,

kamenim,

nakićenim.

 

 

.