Zašto je tvoje oko… čarobno jezero mojih stremljenja.
Zašto je tvoj pramičak, dio mojih maštanja, igranja…požuda
Zašto mi nedaš da se osvrnem, spustim na zemlju trenutcima
Iščupam te iz svojih rovova… banula si…iznenada, ograde preskočila.
Tvoj glas … u meni treperi najljepšim sonatama vjetrova
Nestvarna si, a tako jasna, postojana… izronila iz podmorja.
Ubija me tvoja iskrenost, tvoja pritajena strast, zaboravljena
A nemam pravo da te imam… onako, na tanane… bar vrhuncima.
Dopusti… da te ukradem… zapalim tišinom, mojih raskinutih usana.
Osjetim… pokorno … potpunim razotkrivanjem tvojih šumova
Usisavanjem , netaknutih prirodnih izvora, otkrivanje tragova
Pa zavučen … u izvoru slasti opijen… zaluđen… naslađujem dodirima.
Nakon toga, tko zna, sve se dešava sa razlogom, il nestaje
U plamen mogući se pretvora, pa potraje, bar na daljinski
Jednog dana… možda i ranije… sve se obistini, potpuno prisvoji
Pa prekratki trenutci ukrase, nadoknadom propuštenih godina.
No uvijek me tišti, negdje duboko me razdvaja neka poruka
Nemam prava da te imam, iz nekih opravdanih razloga
A želja je , obostrana, uhvatila maha i razara, unutarnja potpala
Dal se pritajiti, ilegalno vatru zapaliti, al nas dimovi otkrivaju.
Treba nam vremena, da se neke stvari sažvaću.
Prepustimo vremenu, da prosije ne sigurnosti u nama.
A onda , tko zna… toliko godina paučina na čekanju, treperi.
Neka se dogode dešavanja, ma kojim putem nas odvela.
Sudbina, kuha, odlaže… zapisano u zvijezdama nadolazi.
14.07.2011
20 i 11
